Razvijanje uvjerenja da dijete nije dovoljno dobro ukoliko nije najbolje je pogrešno. Sve su češći primjeri djece koja sebe smatraju nesposobnom i nedovoljno dobrom jer nisu istaknuta, nemaju određeni talenat te zbog toga nisu posebna. Taj osjećaj djeci stvara pritisak, manjak samopouzdnjanja i samim time naša djeca se ne osjećaju dobro, dok kod djece koja se trude i biti najbolja u nekoj oblasti isti osjećaj ima drugačiji efekat. Taj efekat se na takvu djecu odražava u vidu velikog stresa radi obaveza kojima su zatrpana, nisu opuštena i rijetko da se igraju i razvijaju svoju maštu, a igra je također veoma važna za razvoj djeteta.

Kao i odrasli ljudi koji su duže vremena izloženi stresu, pritisku i opterećenju, tako i kod djece može doći do različitih nus pojava izazvanih pritiskom od toga da moraju imati sve petice. Taj pritisak kod djece se ispoljava u vidu razdražljivosti, razočarenja, povlačenja u sebe, agresivnosti i sličnim negativnim stanjima. Najgori slučaj prouzrokovan ovakvim pritiskom kod djece može da se ispolji depresijom.

Veliku ulogu u ovom segmentu kod djece osim roditelja imaju i učitelji. S dobrom namjerom roditelji stavljaju svoju djecu pod pritisak, no učitelji mogu pomoći djeci kako zapravo naučiti učiti. Velika je razlika između glagola „učiti“ i „naučiti“. Znati razdvojiti bitno od nebitnog i naučiti djecu da naučeno primjenjuju u praksi. Djeca koja uče nešto samo zato da bi impresionirala svoje roditelje odličnim uspjehom u školi, neće imati zagarantovanu svijetlu budućnost i uspješnu karijeru. Svako dijete ima sklonosti prema određenim naukama, određene stvari neka djeca pamte brže, a neka sporije. Te stvari učitelji mogu uočiti na nastavi i prenijeti roditeljima. Roditelji kod kuće trebaju dozvoljavati svojoj djeci da ispoljavaju ljubav prema određenim predmetima i trebaju shvatiti da ukoliko dijete ne može naučiti neki predmet za pet, da ga to ne čini manje dobrim i poslušnim djetetom.

„Uči da znaš, a ne za ocjenu“ je kratka izreka koja mnogo toga govori. Time bi se roditelji trebali voditi prilikom odgajanja svoje djece. Ocjena ne mora nužno biti mjerilo znanja jednog djeteta, bitnije je naučiti djecu ispravnim i efikasnim metodama učenja da bi naučeno znanje ostalo u njihovoj memoriji i da bi znali naučeno primjenjivati u životu.